Autopoietični turizam

Jost Krippednorof još davne 1984. godine napisao i knjigu «Putujuće čovječanstvo - za novo poimanje slobodnog vremena» u kojoj je dao kritiku kako  masovnog tako i aternativnog turizma i pozvao da turizam krene drugim pravcem, kako bi osmišljeno slobodno vrijeme bilo put vlastite samoaktualizacije tj. kako bi čovjek nakon što zadovolji prema Maslovu prethodne četiri potrebe (egzistenciju, sigurnost, užitak, prestiž ) upravo u vrijeme odmora traga za petom – ostvarenje vlastite osobnosti (samoaktualizacija) .

Jost Krippendorf to definira kao put od užitka u trbuhu do užitka u mozgu. Svijestan da je još uvijek broj pasivnih i nezaintresiranih turista znatno veći od onih koji su svijesni problema, ali da je i na drugoj stani,  spremnost ljudi za drugačija putovanja i odmorom sve veća.
Međutim, od ovog pionirskog teoretskog pristupa, turizam je i nadalje ostao ukopan u masovnom i alternativnom, osim što tržište  na kojem je nasmiljena konkrencija, nudi sve luksuznije hotele, sve egzotičnija putovanja, sve luđe provode. Ljudi su u sve većoj trci,  pa ne samo da su nam zbog toga ceste postale pretjesne, nego i more i nebo.
Putovati postaje imperativ vremena, bjeg od svakodnevnice, a čovjek nije svijestan da ne može pobijeći od sebe samog. Krippednorf stoga zaključuje: « samo ako čovjek uspije savladati turizam ako masovnu pojavu i u tom masovnom postojanju razviti polazišta individualizacije i humanizacije, učinit će odlučan korak». Po njemu mogućnosti boljeg putovanja najprije će pokušati zahtjevna manjina.

Dakle, to drugačije poimanje slobodnog vremena prvo će iskušati zahtjevna manjina, koja je spremna na drugačiji odmor, koja je spremna na «putovanje do sebe»

Svak o svom slobodnom vremenu sam odlučuje, pa tako i o tome da li je spreman na takav put.

Što bi trebalo učiniti?

Prvo, treba osvijestiti problem, a za to je potrebna vlastita aktivnost, tj. potrebno je donijeti vlastitu odluku, treba reći, ja želim u tome sudjelovati, ne želim da netko drugi kreira moj odmor to ću učiniti sam. Ono što je luksuzno, što je in, što se uspiješno nudi reklamom, ne znači da je najbolje, jer ja znam što želim i što je za mene najbolje. Ne želim biti pasivan, želim bitni aktivan. Želim istraživati, želim maštati. Dajem prednost samoorgnizaciji pred organizacijom. Želim nešto novo, a ne nešto što je «kliše». Ne želim proizvod s tekuće vrpce, već svoj ručni rad. Želim učiti i zadovoljiti svoju znatiželju. Želim društvene kontakte, druženje, ali se želim i opustiti, biti sam, meditirati. Tražim igru, da sačuvam dijete u sebi. Želim se posvetiti djeci i obitelji. Želim češe dolaziti u jedno mjesto odmora, gdje se osjećam ugodno, gdje dolaze moji prijatelji, gdje cijenim domaćina, gdje imam prijatelje u domicilnom stanovništvu.

Ako većinu od toga želite, tad ste upravo onaj koji svojim uključivanjem može pokrenuti autopoetični turizam, jer je to prostor vaše vlastite slobode, on se mjeri jediničnom mjerom, svakim čovjekom, on je isključivo individulan. To je vaš vlastiti odmor u kojem  nećete samo «napuniti akumulatore», dobiti novu životnu snagu, zadovoljiti tijelo, nego i mjesto samoakualizacije u kojem će ti osnažiti svoj duh.
Vaš odmor tako postaje autopoetični odmor, pjesma, koju sami pišete.